Psihologija novca

Psihologija novcaSvi ćemo se složiti da nam novac treba za krov nad glavom, plaćanje računa, nabavu hrane i svega ostalog što nam omogućava siguran život. Ali tragajući za porijeklom izreke „novaca nikad dosta“ jedno pitanje nam se nameće samo po sebi: Kako doživljavamo novac? Da li samo kao instrument kojim dolazimo do nužnog ili željenog?

Psiholozi smatraju da je novac istovremeno i alat i ovisnost. Svima je logično da je on alat jer njime kupujemo potrebite stvari i usluge. Ali on ima i dodatnu dimenziju. U ljudskoj je prirodi da se novac ne percipira samo kao puko sredstvo za dosizanje cilja; osim svog utilitarnog značaja neosporna je njegova emocionalna  i simbolička vrijednost.

Dio privlačnosti novca, kao kod ovisnosti, jest u tome da mijenja naše raspoloženje. Budući da nam može pomoći da se osjećamo bolje on nadmašuje funkciju platežnog sredstva. Evo nekoliko zanimljivih nalaza istraživanja:

      Ljudi imaju emocionalni odnos prema novcu. Mjereni su stavovi prema novcu različitim metodama ali se svaki put pokazalo da oni uključuju emotivnu komponentu.

      Ljudi vole „dizajn“ novca koji koriste, opiru se promjenama i uvođenju novih novčanica; u pravilu ne vole novosti u tom području

      Djeca percipiraju novčanice većim nego druge predmete iste veličine. Istraživanja za vrijeme velike inflacije u Velikoj Britaniji pokazala su da građani doživljavaju stari format funte većim nego što je uistinu bio. Ono što ljudi poimaju vrednijim to za njih može djelovati veće.

 

Skloniji smo više trošiti  u inozemstvu jer nam se novac druge države čini nekako neobičnim i ne doživljavamo ga svojim. Kako možda nemamo pravi osjećaj za stranu valutu lako se može dogoditi kad dođemo kući da se neugodno iznenadimo.

Često se pitamo u ovim recesijskim vremenima – kako donositi bolje odluke kad je u pitanju novac? Evo nekih smjernica za  samokontrolu, koja nam može pomoći za bolje upravljanje novcem:

      Uzmite si vremena za donošenje odluke, osobito ako je nešto skupo. Svidi li nam se nešto, poželimo to odmah imati. Ponekad se poslije pitamo jesmo li to uopće trebali kupiti. Rješenje je jednostavno: predvidimo nekoliko sati za razmišljanje ili „prespavajmo“ prije konačnog izbora. Tada nećemo biti pod utjecajem emocija koje su bile prisutne kad smo ugledali artikl ili uslugu i bit će snažnije uključena naša racionalna komponenta u odlučivanju.

      Nadzirite razinu samokontrole. Kao što smo već rekli, njena zaliha je ograničena. Stoga se trebamo zapitati koliko smo se kontrolirali u zadnje vrijeme i jesmo li se na neki način „istrošili“, da li smo dovoljno naspavani i jesmo li pod utjecajem stresa.

      Zapisujte koliko trošite. Savjetujemo podijeliti troškove prema vrsti, primjerice hrana, režije, odjeća, štednja itd. te svaki trošak zapisati. Na kraju mjeseca provjeriti na što najviše trošimo i izlazimo li iz okvira plaće ili mirovine. Ažurno zapisivanje omogućuje nam uvid u novčano stanje u bilo kojem trenu. Držanje vlastitih granica ili bolji odnos prema novcu nego npr. prošlog mjeseca potiče osjećaje zadovoljstva i ponosa i motivira za daljnji kvalitetniji stav prema trošenju.

      Napravite listu za kupovinu. Definiramo li listu što sve trebamo kupiti, izbjeći ćemo situaciju da nam se različiti artikli s polica učine primamljivi i neophodno potrebni. Izradom liste unaprijed usmjeravamo naše ponašanje i izbjegavamo utjecaj raznih reklamnih poruka i „primamljivih ponuda“ jer smo si unaprijed odredili što želimo ili trebamo. Tako ujedno vježbamo i  samokontrolu.

      Postavite limite. Samokontrola je veća ako sami sebi odredimo najveću svotu novaca koju smijemo potrošiti, primjerice, na odjeću, ili za određeni vremenski period. Ukoliko s obitelji ili prijateljima podijelimo tu informaciju, veća je vjerojatnost da ćemo se doista držati samo-definiranih  granica.

      Štednjom vježbajte samokontrolu. Ukoliko do sada nismo imali razvijene navike štednje, teško ih je odjednom steći i već od sljedećeg mjeseca izdvajati veće iznose, a ne znajući kako ćemo ih i gdje utrošiti. Savjetujemo „navikavanje“ na štednju. Možemo, na primjer, za početak svaku kovanicu od 5 kn staviti u kasicu i za nekoliko mjeseci ćemo imati ne zanemarivu svotu, a da to gotovo nismo niti primijetili. Ako se odlučujemo za štednju, a samokontrola nam nije jača strana, lakše ćemo se naviknuti tako da prvi put odvojimo manju svotu, sljedeći mjesec nešto veću i postupno je povećavamo. Najteže je započeti, ali početak će nas učiniti zadovoljnima i osjećat ćemo se sigurnije.